Ne, nismo te zaboravili druže naš. Spominjemo te dušom i srcem svakoga dana, a tu priču koju ćutimo mogu da čuju samo ljudi otvorenog i čistog srca, oni koji znaju kako smo se družili, koliko smo te voljeli i da se nikada nismo pomirili sa sudbinom koja nam je odredila dalji put bez tebe.
Juče je bilo tačno tri godine od kako smo te izgubili. Neću da kažem da smo od tog dana postali svjesni da te više nikada nećemo vidjeti, jer i dan danas mi toga nismo svjesni. Juče su svi pisali o tebi, o danu koji te je odveo od nas, o danu kada smo mi koji smo ostali iza tebe prestali da budemo djeca. Juče nisam mogla o tome da pišem, jer svake godine taj dan je za mene jednako težak i bolan, kao i prije tri godine. To je dan kada se svako od nas povlači u svoj ćošak i prebire uspomene ,sjećanja na lijepe trenutke provedene s tobom, pokušavajući na taj način da potisne nemilo sjećanje na to prijepodne 24. marta 2018. godine kada smo primili tu strašnu vijest.
Nismo znali šta radimo, nismo znali da diramo osinje gnijezdo, da začikavamo klupko najotrovnijih zmija, ali smo znali da želimo istinu o tebi onakva kakva jeste, a ne kako su je drugi željeli predstaviti. Mislili smo najprije da to rade iz neznanja i nemoći, ne shvatajući u prvom momentu da se zapravo radi o saučesnicima koji samo žele zataškati tvoje ubistvo. Izašli smo na ulicu i glasno pitali "Zašto šutite?" i "Koga krijete?" , svjesni da sutra možemo biti ti, govorili smo tada onima koji su nas htjeli slušati "I ja sam David!".
I čuli su nas, mnogi su čuli naš glas i shvatili našu poruku, samo oni koji su trebali da štite i tebe i nas, pravili su se da ne čuju ništa , predstavljajući nas kao "loše likove", a mi smo zapravo bili samo mladost koja je buntovno ustala protiv loših likova koji su te otrgli od nas. Nismo mi znali ništa ni o kriminalu, ni o politici, jedva da smo znali i ko je gradonačelnik našeg grada, a pojma nismo imali ni kojoj stranci pripada, ni koje sve stranke kod nas postoje, ali nas optužiše da smo politički motivisani, da smo plaćeni da se borimo za svog druga. Ne shvataju ti ljudi, da se ljubav kupiti ne može, a da se iskrena borba nikakvim novcem ne može pokrenuti već damarom duše koja pati za onim što je izgubila.
U samo par mjeseci sve smo shvatili, i ko smo mi i ko su oni, odrasli smo , a da to nismo htjeli. Neki kažu , nema njih više, ali ti znaš da smo mi uvijek sa tobom, ali nismo tamo gdje bi drugi željeli da budemo. Mi smo sa tobom na našim posebnim mjestima i naš poseban način, ali kome to objašnjavati kada gluve uši ne čuju, a slijepe oči ne vide. Nije nas zaboljelo to što su nas klevetali , pratili, šikanirali, maltretirali na sve moguće načine, nas je zaboljelo to što su svi govorili da razumiju tvoje riječi, ali ih je i dalje malo ko istinski i sa dušom razumije.
Rasuli smo se, druže naš, po čitavom svijetu, bježeći od zla koje je tebe odvelo. Moja i tvoja Ema, ostala je u tamnom vilajetu i ja je čekam da mi dođe, a znam da je ti paziš isto onako kako si nas pazio i nekad. Brineš se, strahuješ, jer sve znaš, a tvoji savjeti nam i dalje stižu kroz huk vjetra i žubor Vrbasa. Ja znam da nas ti nikada nisi napustio , isto kao što znam da ni mi nismo napustili tebe. Znam da si samom bio u svakom teškom momentu protekle tri godine, davao si mi snagu, dizao me kad sam padala, ali svakog 24. marta ni ti nisi mogao da nam pomogneš da nas tuga ne baci na dno kao i onda prije tri godine.
Idemo dalje, život ide dalje, ali smo kroz sve što prolazimo uz tvoj pogled i osmijeh koji pamtimo uvijek ostajali na nogama. I ne, druže moj, mi nismo otišli od tebe nikad, ali su ljudi otišli od nas svojim nerazumjevanjem . Bili smo djeca,koja nisu znala ni šta je to "građanska odgovornost" ili "građanski aktivizam", nego smo istupili spontano , srcem vođeni da učinimo što smo činili. Mi ćemo uvijek biti skupa, na ovom ili onom svijetu, jer naše duše se osjećaju i razumiju, isto kao i nekad prije kad smo se samo pogledima razumjevali. Pamtimo te i pamtićemo te dok postojimo na ovom svijetu i nikome to ne mislimo pokazivati ili dokazivati, jer sve što smo činili , činili smo za tebe, a ne za ideale,vođe, lidere...Činili smo za ljubav, jaču i od smrti.
I ne znam da li će iko objaviti i hoće li iko pročitati ovaj tekst, mene to iskreno i ne zanima, jer ja ga pišem tebi u ime svih nas.
Jedno od tvojih 12
SLOBODNA RIJEČ
