Posljedice višedecenijske šutnje građana Bosne i Hercegovine postaju vidljivije svakog dana u svakom segmentu našeg života. Jedna od tih posljedica jeste što niko u državi ne reaguje već 800 dana na vapaje roditelja , prijatelja i sugrađana ubijenog Davida Dragičevića.
Sve češće možemo čuti potresne priče o životnim subinama ljudi koje je sistem uništio ili ih vodi ka uništenju , ali je malo ko svjestan da su to zapravo samo posljedice naše višedecenijske šutnje za sve što smo vidjeli, a pravili smo se da nismo i za sve što smo čuli , a nismo htjeli priznati da čujemo. Šutali smo, a samim tim i odobravali , a u sadašnjosti nam se ispostavlja račun za našu tišinu. Veliki broj ljudi je nezaposlen i svjesni su da problem nije samo u tome što "nema posla", već što se posao danas dobija kroz pripadnost korumpiranom sistemu, gdje više nije bitna ni diploma, ni znanje, ni praktično iskustvo. Radno mjesto se kupuje, nekad novcem, a nekad poslušnošću i služenjem korumpiranom sistemu. Čak ni u vrtić ili srednju školu više ne možete da upišete svoje dijete ukoliko niste platežno sposobni da to isfinansirate ili ukoliko nemate "štelu". Štela je inače popularni naziv za korumpirane posrednike koji omogućavaju sve ono što nam se u današnje vrijeme čini nemogućim, ali uz cijenu slijepe poslušnosti i podržavanje svega onoga što se u principu kosi sa našim moralnim načelima. Mnogi se odluče na taj korak , u želji da svojoj porodici obezbjede minumum potreban za normalan život i postaju na taj način robovi svog "ugovora potpisanog sa đavolom". I oni su itekako svjesni svega lošeg, što kao karcinom nagriza ovo društvo, ali su u pat poziciji i ne ispoljavaju reakcije, jer "ko u kolo sa đavolom uđe, iz kola ne može tako lako izaći".
Prije 800 dana su prvi put građani Banja Luke izašli na Trg Krajine i mirnim, dostojanstvnim protestom iskazali svoje ne slaganje sa onim što su tog istog dana predstavnici institucija izjavili na pres konferenciji povodom smrti mladog studenta Davida Dragičevića. Prvu grešku u čitavom nizu kasnijih grešaka , ljudi iz institucija su napravili upravo na toj monstruoznoj konferenciji, gdje su na sve moguće načine pokušali da degradiraju i ocrne ubijenog Davida, kako bi izazvali negativan stav građana prema njemu i njegovoj porodici i kako se ne bi dalje postavljala pitanja oko ovog slučaja. Previše amaterski su odigrali svoju ulogu i u panici napravili niz pogrešnih koraka, što je postalo vrlo očigledno mnogim građanima koji ovog momka i njegove roditelje čak nisu ni poznavali. Jedna laž vuče drugu za sobom i tako u nedogled, ali kako su u laži kratke noge, nerijetko se dešavalo da su predstavnici institucija u svojim istupima i izjavama pobijali sami sebe i stvarali još jasniju sliku građanima da se ovjde radi o zataškavanju ubistva. Kada su dnevna okupljanja građana prerasla u masovnu podršku ovoj porodici koja je tražila istinu o ubistvu svog djeteta i da se zločinci primjereno kazne, shvatili su da su previše zagazili u glib i da se mora primjeniti druga taktika. Priznali su nakon 100 dana stajanja na trgu porodice i građana, da se ipak radi o ubistvu, ali dalje od toga nisu odmakli ni nakon 800 dana. 700 dana potpune tišine od strane institucija .
Nakon svih nemilih scena i dešavanja u decembru 2018. , kada su specijalne policijske snage (JZP) silom rastjerale građane sa trga, roditelje i prijatelje koji su ih podržavali prinudili da pod prijetnjom životom njih i nijma najmilijih napuste zemlju, na kraju i da roditelji prenesu posmrtne ostatke ovog mladića u Austriju, gdje su ga ponovo sahranili u martu prošle godine, i danas u Banja Luci grupa građana svakodnevno traži rješavanje ovog slučaja. Nisu stali svih 800 dana u svojim zahtjevima. Pokušavali su na sve moguće, legitimne načine da ukažu na problem koji je ostao neriješen i na kraju su odlučili i da se aktiviraju u politici, kako bi još i taj mehanizam iskoristiti da se njihov glas čuje i uzme u obzir. Za svih tih 800 dana jedine aktivnosti koje su poduzimane od druge strane, dakle od ljudi iz institucija koji su trebali da rade na rješavanju ovog zločina, jesu aktivnosti usmjerene protiv ovih građana i njihovog prava da izražavaju svoje mišljenje o radu institucija. Medijska hajka protiv ljudi organizovanih kroz neformalnu grupu Pravda za Davida počela je nedugo poslije njihovog izlaska na Trg. Obilježavani su kao rušioci Republike Srpske, teroristi, strani plaćenici, pa čak i kao pristalice fašističkih ideja, što je bilo više nego prljavo i nisko od strane državnih medija. Više nego ikad , upravo tada se pokazala pristrasnost i zarobljenost medija od strane sistema i vladajućih elita. Ovi ljudi su zapravo bili oslobodioci i branitelji institicija koje su već dugo vremena sistemski uništavane korupcijom i kriminalom. Mediji su najviše doprinijeli širenju laži i opstrukciji u slučaju rješavanja ovog ubistva, dajući legitimitet zataškavanju i prikrivanju zločina. Sva pažnja poslušnika korumpiranog sistema je bila usmjerena na to da se roditelji i prijatelji Davida Dragičevića predstave u najgorem mogućem svjetlu. U tome su najviše prednjačili "botovi" na društvenim mrežama i portalima koji su u službi svojih "gazdi" danonoćno pisali komentare sa teškim optužbama na račun ljudi koji su stajali na Trgu, a kasnije kod Hrama Hrista Spasitelja u Banja Luci. Iskorištene su sve moguće metode i mehanizmi kojim bi se ovaj otpor građana slomio. Bilo je i slučajeva "okretanja ljudi jedni na druge", gdje su se najčešće koristile prijetnje pojedincima koji su nakon toga imali zadatak unošenja nemira i nesloge među okupljene građane. Nevjerovatno je kakva je mašinerija pokrenuta protiv ovih ljudi, ali je očito korumpirani sistem u njima vidio veliku opasnost za svoj opstanak. Ništa nije opasnije od probuđenih građana koji traže svoja prava.
Danas imamo to da Davida više nema, nema ni njegovog vječnog počivališta u njegovom gradu gdje je rođen i odrastao, nema njegovih roditelja, ali i dalje postoje ljudi koji ne dozvoljavaju da sjećanje na njega i počinjeni zločin padne u zaborav. Ovi neumorni borci za pravdu su svjesni da ne rješavanjem ovog zločina, društvo i država padaju u ponor u kojem je u opasnosti sva mladost i buducnost ove zemlje. Oni se bore za svoju djecu, za pravnu državu i zakon jednak za sve ljude. Iz njih je 800 dana vapaja, apela, zahtjeva i molbi koje niko ne čuje.
In memoriam
David Dragičević je rođen 31.01.1997. godine u Banja Luci, gdje je završio osnovnu i Srednju elektrotehničku školu. Nestao je u noći 18.03. 2018. i potraga za njim je trajala 6 dana. Potragu su vodili roditelji i prijatelji. Njegovo beživotno tijelo je pronađeno 24.03.2018. na ušću rijeke Crkvene u Vrbas. 26.03.2018. predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova su održali pres konferenciju na kojoj su Davida obilježili kao narkomana i lopova koji je izvršio provalu u jednu kuću u noći nestanka, a potom "zadesno" okončao svoj život u rijeci Crkvenoj. Istog tog dana Davidovi prijatelji i porodica su izašli na Trg Krajine da zapale svijeće za dušu pokojnog Davida i da kažu da David nije bio onakav kako je okarakterisan tog dana na presu. Ovi ljudi su dali maksimum od sebe da pokažu cijelom svijetu ko je zapravo bio David Dragičević i da laži o njemu imaju svoju pozadinu kojom se zapravo pokušava zataškati zločin. Borba ovih građana traje i danas u gradu na Vrbasu.
